PDF Export

Pošalji stranu

Rudar se u velikom stilu prošetao Podgoricom, pored nemoćne, jadne i usamljene Budućnosti, koju su na kraju ostavili svi, pa čak i sopstveni navijači.
Četiri dana nakon osvajanja prvenstva, Pljevljaci su dodali još jedan trofej - čisto da dokažu da su najbolji u Crnoj Gori, a da je razlika između njih i Budućnosti tačno onolika koliko to pokazuje raspodjela trofeja.
“Ima li ko da nas probudi iz sna”, euforično je izjavio Rudarov trener Nebojša Vignjević, koji je prošlog ljeta pregovarao sa čelnicima Budućnosti, ali je poslije uzaludnog čekanja izabrao drugi put - prihvatio je poziv Duška Šarića i otišao u Pljevlja.
Jer, 11 mjeseci kasnije, ostvario je uspjeh koji nije nijedan trener u Crnoj Gori prije njega: Osvojio je duplu krunu! Njegov Rudar je sinoć i zvanično postao najtrofejniji domaći klub, sa jednom šampionskom titulom i dva osvojena Kupa.
A njegov “nesuđeni tim“, spao je na samo jedan od osam mogućih trofeja u nezavisnoj Crnoj Gori. Kraj meča sa Rudarom savršeno je oslikao šta je uradila aktuelna uprava, kakav je bilans ostao iza nje - prazna vitrina i prazne tribine. Ovo drugo je mnogo veći neuspjeh.
Sinoćnje finale može da se podijeli na dva dijela, s tim što je prvi dio stao u tri minuta! Tačno toliko je trajala utakmica za kapitena Budućnosti Gorana Perišića, koji je sapleo Predraga Ranđelovića kada je napadač Rudara bio sam kao duh, u gol šansi. Opravdano dosuđen penal, opravdani crveni karton i sigurna realizacija kapitena Pljevljaka, odmah su usmijerili meč u jednosmjernu ulicu.
Budućnost, naime, ove sezone nije mogla da igra sa Rudarom ni kada je broj igrača na terenu bio izjednačen, a kamoli sa igračem manje (dvije pobjede Pljevljaka u prvenstvu, uz jedan remi). Lišeni bilo kakve pomoći sa tribina, Podgoričani su do kraja prvog dijela bili potpuno obezglavljeni, nemoćni da povežu dva vezana pasa. Jedina šansa stigla je nakon individualne akcije, kada se Ajković (ni sam ne zna kako) probio kroz odbranu Rudara i dodao loptu do Bećiraja. Napadač Budućnosti sinoć nije bio golgeterski raspoložen, iako je u svom timu bio za klasu iznad svih - njegov udarac odbranio je Radanović. Slično je završio još jedan pokušaj lijevom nogom u finišu prvog poluvremena.
Igrači Rudara su, s druge strane, “širili” Budućnost koliko su mogli, odigrali prvo poluvrijeme onako kako je i trebalo da se igra. Ranđelović je u 30. minutu mogao da potpiše presudu (pogodio prečku nakon akcije Ivanovića), ali je ona stigla koji trenutak kasnije - Igumanović je opalio sa 30-ak metara, lopta je nošena vjetrom lelujala kroz vazduh i završila u mreži, uz utisak da je golman domaćih Radulović mogao bolje da interveniše. Tako je Budućnost završila prvo poluvrijeme sa dva gola minusa, igračem manje i čak dvije izmjene koje je izvršio trenerski tandem na klupi: umjesto Lakićevića ušao je Vukčević, a umjesto Delića Vuković.
Budućnost je u drugom poluvremenu pokušala očajnički da napadne - i uspjela je da stvori zlatnu šansu, jer se moćniji Rudar u tim trenucima pomalo nejasno opredijelio da čuva prednost. Bošković je ubacio loptu sa desne strane, Bećiraj bio sam na petercu, ali se ponovo izdigao Radanović kada su svi vidjeli loptu u mreži.
Ispostavilo se da je tu otišla i posljednja šansa za domaće, jer je gol Ilije Stolice u 84. minutu nakon fantastičnog prodora Bećiraja stigao prekasno. Slobodan udarac sa ivice šesnaesteca koji je Vuković sproveo do živog zida bio je sve što je Budućnost uradila do kraja meča.

Vignjević: Ovo će malo ko ponoviti

Trener Rudara Nebojša Vignjević sijao je od zadovoljstva na konferenciji za novinare nakon meča.
- Mislim da smo Kup osvojili onog trenutka kada smo osvojili titulu. Vidjelo se to na startu meča, jer su igrači Budućnosti imali veliki pritisak da moraju da osvoje jedini trofej koji je preostao. Postigli smo brzo dva gola, što je demoralisalo protivnika. Međutim, koliko je Budućnost dobra ekipa, vidjelo se u nastavku, kada nam je sa igračem manje napravila probleme. Naše povlačenje na kraju moglo je skupo da nas košta, ali smo izdržali i uzeli duplu krunu. Dobiti Budućnost u godini tri puta veliki je uspjeh. Teško da će iko ponoviti ovo - kazao je Vignjević.
Da li je bilo prkosa sa Vaše strane prema Budućnosti, zbog toga što na ljeto nijeste završili u Podgorici, nego u Rudaru?
- Nijednog trenutka to mi nije bio motiv. Izabrao sam Rudar, ne zbog revanšizma, već zbog dobrih uslova. Inače, mnogo cijenim Budućnost kao klub.
Da li ćete produžiti saradnju sa Rudarom?
- Još nijesmo pričali o tome, ali kako sada stvari stoje, najvjerovatnije hoću.
Jedan od trenera Budućnosti Radisav Dragićević čestitao je Rudaru.
- Bio je pravi derbi. Utakmica je riješena u prvih pet minuta, kada je dosuđen penal, što je bio i najvažniji detalj utakmice. Nakon toga, kada Bećiraj nije iskoristio stopostotnu priliku za 1:1, znali smo da će biti teško. Primili smo drugi gol iz velike daljine, ali se momci nisu predavali, dali su maksimum, ali nedovoljno za produžetke.
Šta ste rekli igračima na poluvremenu?
- Da nastave u istom ritmu, iako smo znali da su se dosta potrošili u prvom dijelu zbog igrača manje. Imali smo dosta pravih šansi u nastavku. Ne zamjeramo igračima ništa, jer su pružili maksimum.